Sada kažu da je “hiperaktivno”, a u moje vreme smo to zvali “nevaspitano”
Sada kažu da je “hiperaktivno”, a u moje vreme smo to zvali “nevaspitano”.
~Miloš Crnjanski
Miloš Crnjanski (Crnograd, 26. oktobar 1893. — Beograd, 30. novembar 1977.) je srpski književnik, novinar, prevodilac i jugoslavenski diplomat, poznat kao jedan od najvećih ekspresionističkih pesnika 20. veka.
Bio je profesor gimnazije u Beogradu i saradnik uglednog lista “Politika”. Istovremeno, izdaje “Antologiju kineske lirike” i novinar je u listu “Vreme”. 1927. u “Srpskom književnom glasniku” izlaze prvi nastavci njegovog romana “Seobe”.
U periodu između 1935. i 1941. radi u diplomatskoj službi u Berlinu i Rimu. Po izbijanju Drugog svetskog rata evakuisan je iz Rima i preko Madrida i Lisabona avgusta 1941. odlazi u London. Posle uspostavljanja druge Jugoslavije kao protivnik Tita i komunističke ideologije ostaje u Londonu i živi u emigraciji. Godine 1951. uzima britansko državljanstvo. U Jugoslaviju se vratio 1965. godine. Isprva je stanovao u beogradskom hotelu “Ekscelzior” u blizini Skupštine Jugoslavije, a potom je dobio stan na upotrebu u ulici Maršala Tolbuhina 81 (danas Makenzijeva 81). Posle smrti piščeve udovice Vide Crnjanski, beogradska opština Vračar preuzela je stan.
U Beogradu je i umro 30. novembra 1977. godine.
(Izvor: Wikipedia)













